Metro mreža pojmovno definira računalnu mrežu rasprostranjenu na području gradova (
MAN, engl.
Metropolitan Area Network) koja povezuje pojedinačne korisnike i poslovne subjekte, te im pruža širok spektar usluga. Budući urbana središta prednjače u potraživanju novih i specifičnih mrežnih funkcionalnosti, iznimno je važno da mreža odgovori na zahtjeve korisnika u vidu svojih usluga dimenzioniranih u skladu sa specifičnim potrebama, a cjenovne prihvatljivosti.
Hijerarhija metro mreže sastoji se u pravilu od tri segmenta:
- Pristupni segment (engl. Metro access) označava dio mreže do krajnjeg korisnika (engl. last mile)
- Rubni segment (engl. Metro edge) odnosi se na prvu razinu agregacije potrebne za daljnji transport
- Jezgreni segment (engl. Metro core) okosnica cijele mreže u smislu upravljanja uslugama i WAN povezanosti.
Na slici 1 prikazana je hijerarhija mreža temeljenih na
Metro Ethernet tehnologiji.
IZVOR :
Metro Ethernet Forum - "Reproduced with permission of the Metro Ethernet Forum."
Slika 1 : Hijerarhija mreža baziranih na
Metro EthernetuSlika 2 prikazuje fleksibilnost u prihvaćanju različitih tehnologija kod izgradnje
Metro Ethernet mreža, što najčešće ovisi o raspoloživosti pojedinih davatelja telekomunikacijskih kapaciteta s jedne strane, te potreba korisnika s druge strane [
2].
IZVOR :
Metro Ethernet Forum – Carrier Ethernet – the Technology of Choice for Access Networks
"Reproduced with permission of the Metro Ethernet Forum."Slika 2 : Pristupne tehnologije
Metro Ethernet mreža
Topologija metro mreža može biti:
- prsten (engl. ring)
- zvijezda (engl. hub-and-spoke, star)
- potpuna ili djelomična mesh struktura
Ethernet tehnologija u području metro mreža našla je svoju primjenu upravo zbog svoje jednostavnosti, fleksibilnosti i cijene u usporedbi sa dotadašnjim konvencionalnim tehnologijama
TDM,
SONET/
SDH (engl.
Synchronous Optical NETworking /
Synchronous Digital Hierarchy) i
ATM (engl.
Asynchronous Transfer Mode) karakterističnim za govorne usluge i zakupljene vodove (engl.
leased-line).
Tranzicija prema
Metro Ethernetu od korisnika ne zahtjeva dodatna ulaganja budući se i njegova lokalna mreža bazira na
Ethernetu, dok samo sučelje omogućava skalabilno i granulirano dimenzioniranje kapaciteta koje nudi pružatelj usluge. Razvoj i nadogradnja funkcionalnosti koje korisnik potražuje za razliku od navedenih tradicionalnih tehnologija ne implicira zamjenu postojeće mrežne opreme i pripadajućih sučelja, već se ostvaruje preinakama softverskih parametara, što je vremenski manje zahtjevan proces.
Budući se radi o tehnologiji čiji standardi su dobro poznati, pružatelji kapaciteta nisu prisiljeni osposobljavati specijalizirane timove stručnjaka, što također utječe na konačnu cjenovnu uštedu. Prednost u odnosu na tradicionalne tehnologije nalazimo i u jednostavnosti potrebnih
O&M (engl.
Operation and Maintenance) aktivnosti [
3].
Prvenstveno zamišljen kao standard za izgradnju lokalnih privatnih mreža (
802.3,
untagged) temeljen na principu zajedničkog medija (engl.
shared media), Ethernet je nadograđivan novim funkcionalnostima koje bi omogućile korištenje tehnologije na razini
ISP-ova (engl.
Internet Service Provider). Stoga je implementacija
MAN Etherneta započela tek sa primjenom standarda
802.1q kojim se postigla izolacija prometa kroz virtualne
LAN-ove (engl.
Local Area Network),
VLAN (engl.
Virtual LAN).
Od ostalih funkcionalnosti Metro Ethernet tehnologije važno je spomenuti
VLAN Stacking (
802.1ad,
Queue-in-Queue) i
VLAN Translation kojima se postiže dodatna fleksibilnost u dimenzioniranju sustava i lakše zadovoljavaju specifični zahtjevi korisnika.
Ovisno o segmentu tržišta, najčešće se susreću sljedeće usluge implementirane u Metro Ethernet mrežama:
- Internet pristup
- transparentni LAN (point-to-point LAN to LAN)
- L2VPN (point-to-point or multipoint-to-multipoint LAN to LAN)
- udaljeni pristup mrežnim resursima (engl. remote data centar) i sustavima za pohranu podataka (SAN, engl. Storage area networks)
- govorne usluge preko IP protokola (VoIP)
Pritom je važno naglasiti kako prijenosna mreža davatelja kapaciteta nije nužno bazirana na
Ethernetu i
L2 kontrolnim mehanizmima, već se sa korisničkog aspekta prividno ponaša kao
L2 Ethernet.
Tako u slučaju
L2VPN usluge korisnik na razini svih svojih lokacija, u slučaju
multipoint-to-multipoint povezanosti, percipira tu mrežu kao
L2 Ethernet preklopnik, te može potpuno autonomno i transparentno podizati
IP servise i usmjerivačke protokole.
Takva povezanost na drugom sloju
OSI složaja (engl.
Open Systems Interconection) u interesu je i pružatelju usluge koji nije odgovoran za adresiranje korisničkog IP prostora i kontrolne mehanizme viših slojeva [
4].
Literatura:
Metro Ethernet Forum, travanj 2003[
1] Ralph Santitoro,
Metro Ethernet Services – A Technical OverviewMetro Ethernet Forum, ožujak 2006[
2]
Carrier Ethernet – The Technology of Choice for Access NetworksMetro Ethernet Forum, srpanj 2003[
3] The Metro Ethernet Network -
Comparison to Legacy SONET/SDH MANs for Metro Data Service Providers[
4]Sam Halabi,
Metro Ethernet: The Definitive Guide to Enterprise and Carrier Metro Ethernet Applications, Cisco Press, ISBN 158705096X, 2003
